Jedan od spoljno-politickih prioriteta drzavne zajednice Srbije i Crne Gore je ulazak na tzv. belu sengensku listu. U tom smislu, i radi ostvarivanja tog osnovnog cilja, kao imperativ se namece sprecavanje nelegalnih migracija, posebno iz nase zemlje prema drugim drzavama Evropske unije i zemljama kandidatima, ali i iz drugih zemalja preko teritorije Srbije i Crne Gore, ka tim zemljama i drugim razvijenim drzavama. Zbog toga je neophodno, kako zakljucivanje medjudrzavnih sporazuma o readmisiji sa zemljama Evropske unije, zemljama kandidatima i drugim razvijenim drzavama, tako i poostravanje viznog rezima sa svim zemljama afro-arapskog i azijskog kompleksa, sa namerom da se oteza ulazak drzavljana tih zemalja u Srbiju i Crnu Goru i preko nje ilegalni tranzit i migracija u zemlje Evropske unije i druge razvijene drzave.
Radi ostvarivanja tog osnovnog cilja, do sada su potpisani sporazumi o readmisiji, tj. o povratku i prihvatanju lica koja ne ispunjavaju ili vise ne ispunjavaju uslove za ulazak ili boravak na teritoriji druge drzave ugovornice, sa sledecim drzavama: Nemackom, Svajcarskom, Svedskom, Danskom, Italijom, Belgijom, Holandijom, Luksemburgom, Austrijom, Slovackom, Madjarskom, Slovenijom, Hrvatskom i Bugarskom.
Od pocetka primene zakljucenih sporazuma o readmisiji, na zahtev inostranih nadleznih organa, nakon izvrsenih provera licnog identiteta i drzavljanskog statusa od strane nasih nadleznih organa, data je saglasnost za povratak u zemlju za ukupno oko 150.000 nasih drzavljana, koji su u drzave potpisnice sporazuma usli nelegalno ili im je osnov za boravak prestao.
Najveci broj molbi za preuzimanje dostavila je SR Nemacka, a odmah zatim slede Svajcarska i Luksemburg.
Precizniji podaci o broju stvarno vracenih lica ne postoje, s obzirom da se u najvecem broju slucajeva ta lica vracaju dobrovoljno ili uz asistenciju inostranih organa, ali, u svakom slucaju, bez ucesca naših sluzbenih pratilaca.
Jedno je tacno da izbeglice-povratnike nikakav organ niti medi nije obavestio o uslovima potpisivanja readmisije niti su iskoristili mogucnost dadobiju mogucnost da pre nego sto se vrate da jedan clan porodice doci u svoje mesto da stvore uslove za povratak porodice, kao sto su imale bosanske izbeglice- povratnici.
I ako je od potpisivanje readmisije proslo pet godina, Srbija i Crna Gora jos uvek se ne nalazi na „beloj Sengenskoj listi“(ukidanje viznog rezima).